Kako je stolić za kavu postao središnje mjesto dnevnog boravka?

Nekad davno, prije nego što je postao zvijezda dnevnog boravka, stolić za kavu je bio samo spušteni blagovaonski stol. Naime, Edna, supruga američkog proizvođača namještaja Franka Stuarta Footea, organizirala je zabavu. Kako joj je trebao manji stol za druženje, njen je suprug skratio noge stolu za kojim se ručalo i večeralo. I tako je, prema anegdoti, rođen stolić za kavu.

Njegova povijest, međutim, ipak seže malo dulje od ovog bračnog para s početka 20. stoljeća.

Niski stolovi su se prethodno koristili u raznim kulturama, a naročito u Japanu i na Bliskom istoku. U drugoj polovici 19. stoljeća, pod utjecajem japanskog dizajna i rastuće fascinacije Dalekim istokom, niski stolovi počeli su se pojavljivati i u britanskim interijerima. U Zapadnom svijetu ideja stola u središtu dnevne sobe razvila se upravo tada – krajem 19. i početkom 20. stoljeća – kad su domovi postajali sve manje formalni, a sve više mjesta ostavljali za svakodnevna druženja.

Tako su i stolići s vremenom postajali sve lakši, manji i mobilniji. Danas se u pravilu postavljaju ispred sofa. Na njih odlažemo čaj, kavu, kolače, knjige ili - zašto ne - daljinske upravljače.

Osim toga, danas je stolić za kavu više od praktičnog komada namještaja. On je mjesto okupljanja i tihi svjedok svakodnevnih trenutaka i razgovora. I baš kao što spaja ljude, spaja i elemente prostora u kojem se nalazi.

Ponekad je diskretan, ponekad upečatljiv, ali rijetko ostaje nezamijećen. Što je samo dodatni razlog da ga biramo s posebnom pažnjom.